GTranslate

Croatian Belarusian Bulgarian Czech Danish English Estonian Finnish French German Greek Hungarian Icelandic Irish Italian Japanese Latvian Lithuanian Macedonian Maltese Norwegian Polish Portuguese Romanian Russian Serbian Slovak Slovenian Spanish Swedish Turkish Ukrainian Welsh

BROJ POSJETA

Danas29
Jučer372
Tjedno1181
Mjesečno401
Sveukupno260847


Ribolov na Jadranu PDF Ispis E-mail
Autor maki   
Petak, 18 Studeni 2011 18:11

Športski ribolov na moru

Na moru se također može loviti riba iz zabave. Ovisno o vrsti ribe koju lovimo koristimo opremu za športski ribolov ali i mamce. Posebno je uzbuđenje što zbog raznolikosti vrsta nikad ne znamo koju ćemo ribu uhvatiti sve dok je ne izvučemo na obalu.

Na moru se lovi štapom za ribolov:

• iz čamca

• sa obale, doka

• podvodno puškom za ribolov i ronjenjem na dah.

Ronjenje s bocama kisika i lov puškom je najstrože zabranjeno u cijelom svijetu. I ovdje je pravilo kad dođete na neko ribolovno područje da se raspitate za lokalnu ribolovnu udrugu te nabavite potrebite dozvole i raspitate se o tome gdje se smije loviti, koja riba te smije li se i koliko ulovljene ribe ponijeti. Obično se na moru sva riba ulovljena štapom može ponijeti ali ipak to provjerite.

Lov tune panulanjem i driftingom

U lovu panulanjem koriste se vještački a u lovu driftingom prirodni mamci sa plovnim otežavanjem, uz primamljivanje plavom ribom Tunu /Thunue thynnus/ mnogi ribari nazivaju kraljicom mora i to je bez sumnje jedna od najcjenjenijih riba uoče. Ribari je jednostavno obožavaju, kako zbog kvaliteta mesa i veličine(dostiže i preko pet metara dužinu i teži i do 600 kilograma težine), tako i zbog izuzetne borbenosti i otpora pri izvlačenju. U svakom slučaju kada zakačena krupnija tuna počne svoju borbu kako bi se skinula sa udice, van svake pameti je pokušati ju zaustaviti navlačeći najlon. Mnogo je pametnije držati je na udici i sačekati da se zamori pa tek onda oprezno početi sa njenim privlačenjem. Naravno, prethodno je potrebno pravilno podesiti kočnicu na multiplikatoru. Ribari na Jadranu rijetko se odlučuju za lov tune udicom, i ako se to dogodi, najčešće su to slučajno ulovljeni primjerci pri lovu druge vrste ribe i manje su težine. U ostalim dijelovima svijeta ima organiziranijeg lova na tu vrstu ribe i čak se organiziraju i takmičenja, naravno za one sa dubljim džepom. Uistinu, tuna je izuzetna riba. Njeno tijelo je robusno, izduženo i savršeno hidrodinamičkog oblika. Može se kretati i brzinom do 80 km na sat a neće se umoriti i ako prevaljuje i daljine od 150 km. Zbog ubrzanog metabolizma i kao posljedica intenzivne mišićne aktivnosti temperatura tune je veća od temperature vode. Ponekad čak i 10 stepeni Celzijusa, što je tjera na stalno kretanje radi snabdijevanja kisikom pri čemu škrge i usta drži otvorenim. Leđa tune su tamnoplava metalik boje, a bokovi i stomak nešto svjetliji, srebrnkastog odsjaja. Prvo leđno peraje je razapeto sa bodljama a iza drugog, kraćeg, poredane su pinule /mala peraja/ u pravcu repa i ima ih 8-10. Podrepno peraje postavljeno je približno ispod drugog leđnog, kome liči i po obliku. Između podrepnog i repnog peraja, također se nalaze mala peraja, identična leđnim i po obliku i po broju. Glava je zašiljena a čeljusti bogate snažnim zubima. Hrani se ribom: srdelama, inćunima, lignjom, skušama i drugom sitnijom plavom ribom.

S obzirom da se najčešće lovi u pokretu- panulanjem ili driftingom /u mjestu/ obavezno treba koristiti jaki pribor. U lovu panulanjem koriste se vještački mamci velikih dimenzija, poput Rapala woblera od 22 i 26 cm ili živi odnosno mrtvi prirodni mamci. Ipak, najveći primjerci se love na žive mamce. Osim panulanjem dobri rezultati se postižu i driftingom- lov na čeku u vodenoj struji gdje se koriste prirodni mamci sa plovnim otežavanjem uz obilno primamljivanje srdelama ili drugom plavom ribom.

Izazov Bukve

Bukve su pravi izazov za ribolov na moru. Dobri rezultati u ulovu postižu se čak i sa obale ili mola u vrijeme zalaska sunca. Naravno, mnogo bolje rezultate moguće je očekivati u lovu sa čamca, po mogućnosti na mjestu gdje je izražena vodena struja. Kao krma može poslužiti suhi ili u salamuri od srdele nakvašeni hljeb. Nikako bacati komade već što sitnije mrvice. U vodenoj struji dio hrane će potonuti, a dio plutati i nakon izvjesnog vremena potonuti. Bukva će osjetiti njen miris sa desetina metara udaljenosti te će se koncentrisati oko glavnine bačene hrane. Tada sa primamom treba prestati i pristupiti lovu bukve, a kao mamac koristiti hljeb ili pastelu od hljeba sa sirom ili salamurom od srdele.

Lov će uistinu biti fascinantan, ali treba imati u vidu činjenicu da je količina ulova i na Jadranu ograničena, na pet kilograma bukvi pa se svakako propisa treba i pridržavati. Od pribora neophodan je najlon debljine 0,20 do 0,25 mm te najmanje dvije udice, najbolje rezultate ćete postići ako odaberete veličinu udice 7 /znači širina luka 7 mm/ i to dužeg vrata. Udice vezati na dva predveza dužine 20-tak cm od osnovnog najlona. Razlog za preporuku udica dužeg vrata je jednostavan, bukva uzima proždrljivo mamac i odmah ga guta pa je jednostavnije skidati sa udice dužeg vrata.

ARBUN

Kako izabrati pravi pribor za lov "ružičastog kraljevića" Arbunu se servira kozica duž cijele udice, osim vrha kako bi se probio usni "oklop" Iako je arbun ili kako ga još nazivaju "ružičasti kraljević"( po svom izgledu na prvi pogled vrlo sličan većim srodnicima zubacu i pagru) jedna od najbrojnijih riba Jadrana izuzetno je lukav i nije ga lako zakačiti na udicu. Stoga posebnu pažnju treba obratiti na udice koje se koriste, a koje trebaju biti prikladno oblikovane i izuzetno oštre kako bi se probio njegov usni "oklop".

Arbun, naime, ima sličnu gradju zubala i usne šupljine kao i zubatac. Mekane usne kriju sitne, ali jake zube ( prednji su vrlo oštri), dok je iza njih tvrda usna šupljina sa sitnim koštanim pločicama na gornjoj i donjoj vilici. Zbog toga je potrebno da se prilikom lova na arbune koriste što oštrije udice koje mogu probiti te koštane pločice koje nalikuju svojevrsnom oklopu. No, mora se imati u vidu da se osim oštrine vodi računa i o obliku udice. Naime, za arbunov oblik zubala i usne šupljine najprikladnija je spljoštena udica Crystal oblika, s ravnim vrhom. Po mogućnosti, poželjno je da ona bude što tanja kako bi je riba manje uočila . Zato su najprimjerenije kovane udice koje imaju izvjesnu elastičnost i otpornost na pucanja dok se arbun pokušava osloboditi žestokim udarima. U odnosu na tijelo i težinu (može narasti i do tri kilograma) glava i usta mu nisu naročito izraženi pa su za hvatanje arbuna prikladne udice širine luka od devet do 12 milimetara. Ovisno o veličini oscilacije tog luka mogu biti više ili manje oko dva milimetra. Inače, za lov arbuna često se koristi kozica kojom se treba prekriti cijela udica, osim vrha. Za korištenje tih mamaca najprikladnije su udice Mustad, serija 220, Au Lion d Or 1208, 1402, 1505 , Gamakatsu 1070B i N, 1090 B i N, te 1330N , Browning model SN i KN, Jaguar 1515, te Tubertini serije četiri. Ove udice su prikladne i za mamčenje školjki, koje arbuni takodje obožavaju, ali su ipak za taj mamac nešto prikladnije udice oblika Limerick Au Lion d Or 1122N i 1503N, Browning 319 i 720N.Kada se, pak, koriste crvi kao mamac od pomenutih udica najprikladnije su Mustad 496 (plava), Tubertini serije 10, te Au Lion d Or 1425N.Za lov arbuna parangalom najbolje je koristiti udice sa zaobljenom krivinom, poput Gamakatsu 1316, Mustad 2315 ili Au Lion d Or 9321 inox.

Saznanja - Hobotnice trzaju na obojenu olovnicu

Morski ribolovci su zbog bolje uočljivosti pri lovu s obale bojili olovnice u bijelo. Pri tome su sasvim slučajno otkrili da te olovnice mame hobotnice i pirke, koje je još više privlačilo takvo olovo sa prošaranim crveno-narandžastim pjegama. Potom se došlo do saznanja da se rezultati ulova poboljšavaju s olovnicama u bojama koje su u kontrastu s bojom dna i okoliša na mjestu gdje se lovi. Zbog toga se npr. ljeti lovi sa tamnozelenim a zimi sa svijetlijim olovnicama. Prema kazivanju iskusnijih ribolovaca najbolji rezultati se postižu do 30-tak metara dubine.Inače, za lov arbuna često se koriste olovnice crvenih nijansi, što opet ovisi o dobu godine. Dakako, na velikim dubinama, gdje se boje najčešće ne razlikuju (uglavnom je sve sivo) suvišno je upotrebljavati obojene olovnice.

Rijetke ribe Jadrana - Koraf

Koraf obitava najčešće oko ušća rijeka Koraf ili kako ga još od milja nazivaju proljetni ljubavnik spada u rjedje ribe Jadranskog mora. Najčešće obitava u područjima gdje je priljev slatkih voda obilan i stalan, poput ušća rijeka, mada se zna dogoditi da zaluta i u same rijeke. Najpoznatija lovišta korafa su oko Ulcinja i Bokokotorskog zaljeva, a pojavljuje se i oko ušća Neretve, te uz zapadnu obalu Istre. Mada je zbog sličnosti mnogi zamjenjuju sa ribom kavali (Scieaena umbra) koraf se ipak razlikuje po tome što sa strane ima 25 i više valovitih zlatkastih, odnosno smedje do crnkasto ogradjenih pruga koje se spuštaju koso naprijed. Koraf pripada porodici sjenka (Sciaenidae), sa znanstvenim nazivom Umbrina cirrosa, a naraste do 70 centimetara i težine do deset kilograma. Na Jadranu ga ribari još nazivaju kurbel, sjenka šarka ,krap, krb, salamun i slično. Mrijesti se u proljeće i obitava najčešće u plitkim vodama s muljevitim dnom. Koraf je dosta troma riba i može se loviti tokom cijele godine. Ipak, po iskustvu ribara najbolje vrijeme za lov korafa je tokom zime. Lovi se vršama, ostima pod svijeću i omecima (u tom slučaju najbolje je kao mamac upotrijebiti meso školjke prstaca), mada se u lovu najviše koriste tzv. mreže potegače ili stajaćice. Meso korafa je dosta ukusno i najbolje se priprema pečenjem. Rijetko ga je pronaći u ribarnicama te je i stoga zanimljiviji ulov korafa.

Lov na iglice

"Matassina" varalica

Ribiči na Jadranu u posljednje vrijeme pribjegavaju vrlo provjerenoj italijanskoj varalici "Matassina". Radi se o svitku vrlo tankih, ali jakih umjetnih vlakana. Svitak se bez udice vezuje na laganu panulu. Napada ga isključivo iglica ili kako je još na hrvatskom dijelu Jadrana zovu jaglica, a kad to čini, zubićima poput pile se zakači i zaplete u bezbrojne niti tako da vrlo rijetko može spasti. "Matassina" se pakuje u prozirnoj, bijeloj, žutoj, crvenoj, zelenoj ili plavoj boji. Kako saznajemo, može se nabaviti i u prodavnicama u Hrvatskoj po cijeni od desetak kuna.

Kada i kako udičariti noću

Vrijeme mijene je smrt za ugora i murinu S toplijim noćima na moru sve je više ribara koji se odlučuju za ribolov. Pri tome se mora imati u vidu da neke vrste riba (biljojedi i one vrste koje hranu traže kopanjem pijeska i mulja) uopšte ne uzimaju hranu noću, poput salpe, pića, ovčice... Iako se većina riba hrani noću ne može se reći da su sve ribe noću velikog apetita. Stoga treba imati u vidu da su noću naročito gladne one ribe koje se hrane planktonom, školjkama,crvićima, račićima i drugim sitnim morskim organizmima. Ukoliko je Mjesec u fazi potpunog mraka ili "mijene" te ribe ne mogu naći hranu pa su prisiljene da se hrane po danu, pretežno ujutro ili predveče. Sem toga, u vrijeme punog mraka, ribe na udici slabije rade i zbog svjetlucanja mora oko najlona i udice i ta pojava je naročito izražena uz površinu mora. Dakako, izuzetak su grabežljivce poput ugora ili mačke i murine kojima ni "mjena" ne smeta da bi došli do plijena. S druge strane, za vrijeme punog Mjeseca ili "uštapa" uočeno je da se ribe intenzivnije hrane. Imajući u vidu tu okolnost može se reći daje ovaj period vrlo pogodan za noćni ribolov. Jutra i dani poslije punog Mjeseca nešto su slabiji za udičarenje dok je uspjeh nešto bolje u sumrak. Shodno iskustvu taj noćni ribolov možda je najbolje obavljati na kamenitim i hridinastim terenima, te na dubinama izmedju 10 i 40 metara.

Svjetleći lignjarić

U noćima bez mjesečine uspješno se može lignjariti samo s umjetnim svjetlom ili svjetlećim lignjarićem. Za razliku od ribarskih "farova" kod nas donedavno nije bilo tih varalica, a odnedavno se i one u nekim našim specijaliziranim prodavnicama ribolovne opreme mogu kupiti i to po cijeni od desetak maraka. Ova plastična varalica ,osobenog naziva Škorpion Lite Squid Jig, s oblikom inćuna, ima dvije krunice igala na providnom plastičnom vijku koji služi za zatvaranje šupljine u zadnjem dijelu lignjarića. U tu šupljinu se postavlja izvor svjetlosti - hemijska ampula koja se posebno kupuje u kompletu od tri do pet komada, po cijeni od oko tri marke. Lignjarić je izradjen od providne plastike kojeg obasjava ampula, a obojen je u nekoliko nijansi. Dugačak je oko jedanaest centimetara. Pogodan je za primjenu na sporoj panuli, te klasičnoj kančanici, priboru kojim se u mjestu lovi okomitim spuštanjem varalice.I u slanoj vodi mesni crvi su izuzetan mamac za mnoge ribe

Klopka za ušate

Udice za mamčenje crva moraju biti što tanje i tako savijene da bi što manje ozlijedile mamce. Takvoj svrsi najprikladnije su udice okruglog i malog presjeka, bez oštrih rubova. Mada je svrsishodnost mesnih crva na jezerima i rijekama odavno poznata ribolovcima ovaj mamac se nedovoljno koristi u morskom ribolovu, iako je on takodje ubitačan za cipola, ušate, lubina, komarču...Može se loviti čekanjem na dnu (grund), koristeći hranilicu umjesto olovnice (škobaljska varijanta), te na plovak - sa bolonjez ili match štapovima. Ukoliko nije moguće crve nabaviti u specijalizovanim trgovinama ribolovne opreme na moru (a to je najčešći razlog slabije primjene ovog mamca) nije ih teško "proizvesti" u vlastitoj režiji. Naime, dovoljno je ribu rasporiti i ostaviti muhama da odrade dobar dio posla. Za nekoliko dana razvit će se larve, crvići dužine 1-1,5 cm, koje treba potom čuvati u plastičnoj kutiji s izbušenim poklopcem negdje na hladnom mjestu (najbolje u nekom starom frižideru) kako se ne bi začaurili. U kutiju s crvićima potrebno je staviti malo bijelog ili kukuruznog brašna. Za vrijeme ribolova crve treba što pažljivije zakačiti na udicu kako bi što dulje živio i svojim kretanjem mamio ribe. Kači se na udicu širim krajem na kojem se uočavaju dvije crne tačkice, koje nisu oči kao što to mnogi misle. Veličina udice ovisi od ribe koja se lovi. Tako npr. za bukve se stavlja jedan crv na sasvim malu udicu, broj 18 ili 16. Za ušate i cipole koriste se udice veličine 14 i 10, na koje se mogu zakačiti dva crva , dok se za lov lubina i komarče mogu koristiti nešto veće udice na koje je moguće zakačiti i buket crva. Osim kao mamci, mesni crvi se mogu koristiti i kao primarna - samostalno ili kao dio smjese.Prilikom odabira udica za mamčenje crva treba voditi računa da one budu što tanje i tako savijene da bi što manje ozlijedile mamce, odnosno da bi crvi što dulje živjeli. Imajući u vidu dosadašnje iskustvo, najprikladnije su udice s lukom oblika četvrtine kruga, okruglog i malog presjeka, bez oštrih rubova. Te su udice poznate pod zajedničkim nazivom - Crystal. Ovisno o dužini mamca, mogu se koristiti s normalnim, dugim i ekstra dugim vratom, koji utiče i na držanje mamca na udici pri zabacivanju. Da bi se držanje mamca poboljšalo, često se koriste i udice s tzv. jezičcima na vratu. U našim trgovinama ribolovnog pribora nudi se veliki broj udica prikladnih za mamčenje crva, poput Mustadovih modela 220 i 221 N, Cormorana CGS, Gamakatsu 312 N ili 1050N, Sumo 6513, 6560 ili serije 6700, itd.

Kelj poslastica salpama

Malo je jadranskih riba koje uzimaju biljnu hranu pa se stoga ti mamci rijetko upotrebljavaju u ribolovu na moru. Ipak, malo je poznato da je kelj prava poslastica za salpe i cipole. Ovaj mamac najprije treba prokuhati u slatkoj vodi i prije postavljanja na udice treba odstraniti tvrde niti s listova. Od crnog kruha nema mnogo koristiBijela "pahuljica" mami cipole Mada ima i onih koji će reći daje njegovo vrijeme prošlo (s obzirom na mnoštvo ponude drugih mamaca) mnogi iskusni ribari još uvijek smatraju daje hljeb još uvijek dobar mamac, ne samo na priobalne ribice već i za bukve, krupne spare, salpe, ali i oprezne i lukave cipole i ušate. Hljeb se kao mamac upotrebljava na razne načine, najčešće u obliku "pahuljice", komada svježeg unutrašnjeg dijela . Ta pahuljica se stisne uz pločicu udice, mada ima i onih koji pahuljicu stisnu i kod vrha udice. Tako postavljen hljeb će u vodi nabubriti, a sitni komadići oko udice polako će se topiti i otpadati pa će privlačiti ribe. Za odbacivanje je bolje koristiti koricu koja se bolje drži na udici. Napomena, od crnog hljeba nema puno koristi pa je bolje upotrebljavati bijeli, najbolje već izrazanim i upakovanim u najlon vrećicu. Skuša i palamida trzaju na pero i staniol -Ove uistinu neobične varalice i sada se koriste u ribolovu na Jadranu i na njih najčešće trza plava riba. Mada ribari na Jadranu i sada najčešće love prirodnim mamcima nisu rijetki ni oni koji koriste, moglo bi se reći, tradicionalne umjetne mamce kao što su varalice sa perom i slamčicom. Osim njihove funkcionalnosti njihova prednost u odnosu na i savremene varalice je što se mogu samostalno izraditi. Koriste se uglavnom za lov plave ribe, poputskuše, palamida, šaruna, iglica, manjih tuna i slično, dakle jatnim i ne posebno probirljivim ribama. Na ove varalice se mogu loviti manji i srednji lubini, ušate, pirke, lice... a koriste se pri lovu s obale, panulanjem, povlačenjem iz čamca u pokretu, te ometcima i kančenicom. Mada ih ima više vrsta zajednička karakteristika ovih varalica je to što svojim kretanjem kroz vodu, bojom i oblikom nalikuju ribljoj mlađi kojima se grabljivice hrane. Ako bi se pravilo rangiranje, moglo bi se reći da je od ovih varalica najjednostavnija (što ne znači i najlošija) ona koja se izrađuje od više pravih ili umjetnih bijelih pera. Veže se za udicu dužeg vrata, a prema dosadašnjem iskustvu, poželjno je čvor obojiti u crveno kako bi bila što privlačnija za ribe. Najčešće se koriste parangalske udice a veličina im ovisi o ribi koja se lovi. Npr. za skuše, šarune, ušate i sitne lubine koriste se Mustadove udice (broj od 14 do 12), za palamide je poželjno korisiti nešto veće, a radi sigurnosti kačenja varalice od pera i cjevčice se izrađuju i s trokukom. Umjesto pera vrlo često se koriste i listići staniola (najčešće u bijeloj, crvenoj, žutoj i zelenoj boji), a ribiči na Jadranu umjesto folije često upotrebljavaju i celofan. Takve varalicese mogu kombinovati i s onim od perja, a za skuše su posebno atraktivne i varalice sa silikonskom ribljom glavom i repom od perja ili listića. Sve ove varalice mogu se kombinovati i s prirodnim mamcima (najbolje je koristiti trake od lignje), a radi djelotvornosti varalica se može premazati i ribljim mirisom (npr. srdele). Varalica se tom prilikom ne smije namazati previše kako ne bi izgubila pravilan rad pri plivanju. Ipak, moglo bi se reći, najmasovnija je upotreba varalica od perja i cjevčica u ribolovu iz plovila. Uglavnom se to radi panulanjem s olovnim utegom, najčešće torpedom, koje se postavlja na dno osnovnog najlona iznad kojeg se montiraju tri predveza sa pomenutim varalicama. S tom vrstom panule vrlo uspješno se love skuše i palamide. Taj "sistem" se može koristiti i pri lovu tzv. džigovanjem (olovni uteg-jigg) na način da se poslije okomitog spuštanja s vremena na vrijeme blago protrese. Taj svojevrsni "ples" varalice na bočnim privezima naprosto provocira ribu tjerajući je da zagrize. Pic ne može odoljeti morskom crvu Picje riba koja ima ukusno meso, naročito ako se sprema u miješanom brodetu. Pripada porodici ljuskavki (Sparidae), a na Jadranu ga ribari još nazivaju šiljac, špic. karoc, orišac. Naraste do 47 cm i težine do 2,5 kilograma, mada mu je srednja lovna težina oko 150 grama. Mrijesti se uglavnom početkom ljeta, a rasprostranjen je po cijelom priobalnom dijelu Jadrana.

Najčešće se zadržava oko kamenitog i hridinastog dna, obraslom algom cistorizom, ali se često može naći i na pjeskovitim odnosno muljevitim područjima. Posebno u lukama i uvalama, gdje se rado skriva u pukotinama kamenja ili među algama. Najčešće se lovi na dubini od pet do 20 metara, a nerijetko zalazi i u dublje vode - čak do 100 metara dubine. Najbolja sezona lova je u ljeto (više danju nego noću), po laganom vjetru. U sportskom ribolovu se lovi srednjim omecima, uz povraz i ostima na bonacu ili pod svijeću.Pri ribolovu omecima upotrebljava se najlon debljine od 0,30 do 0,50 mm i udica veličine od 8 do 11. Ukoliko se lovi omecima poželjno je mjesto lova dobro nakrmiti otpadcima ribe, a kao mamac se najčešće upotrebljava veliki morski crv, sir, tijesto od brašna i sira, a od riba dobar je mamac gavun ili gira. Tijelo pica je ovalno, bočno stisnuto, a prednji profil glave vrlo je strm. Ima šiljastu gubicu (otuda i naziv šiljac) iz koje viri niz naprijed nagnutih sjekutića. Boje je sivosrebrenkaste i po njoj se nižu uspravne crnkaste pruge, od kojih je posljednja šira i sedlasta na repno Uz lubina, lovratu i zubaca skočac je najvažnija riba obalnog ribolova ■ Cipolova igra života i smrti ■ Ova riba pripada porodici skočaca i sačinjava najveći dio skupine poznate pod nazivom bijela riba ■ U Jadranu živi šest vrsta cipola ■ Rasprostanjen je po cijelom priobalnom pojasu, ali su mu prava staništa riječna ušća. Cipol (cipal, skočac) je riba koju sportski ribolovci najradije love na moru, u prvom redu radi toga što je on izuzetno sportska riba. Veoma je lukav i mamcu prilazi oprezno, a kad se tome doda da jako plašljiv, onda nije čudo što se pravi sportski ribolovci vole nadmudrivati s njim.

Ova riba se najradije zadržava oko ušća rijeka pa su najbolji rezultati u ulovu cipola postizani upravo na ušćima Bojane, Trebižata, Neretve, Cetine, Krke.Uspjeh je postizan i na mjestima gdje ima podvodnih vrela kao što je zaliv Bistrina kod Neuma, inače jedno od najomiljenijih mjesta ribolova na cipola barem kada su sarajevski ribolovci u pitanju. U Jadranskom moru živi šest vrsta cipola, a najčešće se lovi zlatac, koji je prepoznatljiv po zlatnoj pjegi na poklopcu škrga, zatim bataš, karakterističan po zatupljenoj glavi, te balavac čija je krljušt sluzava (po čemu je i dobio ime). Za uspješan lov cipola postoji više načina ali kod ribolovaca je najomiljeniji lov na plovak, iako oni manje vješti radije love na takozvanog ježa. To je sistem više udica vezanih na jednom podvezu ili nekoliko kratkih predveza, koje se zatim praktično omotaju oko većeg komada hljeba pa se cipol sam zakači prilikom napada na mamac. Kako je plovak ipak popularniji kod ribolovaca koji se vole dokazivati i nadmudrivati sa cipolom, više pažnje posvetit ćemo toj tehnici.

Prilikom pripreme za lov na plovak najvažnije je odabrati pravi plovak. On treba da bude veoma osjetljiv i sa dužom antenom, po mogućnosti u više boja, s obzirom da cipol jako osjetljivo uzima mamac. Zavisno od dubine namjeravanog lova plovak može biti fiksni ili klizni. Ipak, iskusni ribolovci češće koriste klizni plovak loveći na većoj dubini gdje je i mogućnost ulova krupnijih primjeraka veća. Radi vjetra i lova na većoj udaljenosti od obale često se koristi match tehnika ribolova, sa waggler plovcima, jer je pri vjetru španovanje najlona otežano. Cipol je riba koja mamcu prilazi veoma oprezno i često ne napada mamac već ga siše svojim ustima nalik na sisaljku. Zbog toga se često na plovku primjeti samo lagano podrhtavanje, malo potapanje ili, pak, neznatno izdizanje plovka. U svakom od ovih slučajeva potrebno je munjevito kontrirati, ne previše snažnom kontrom, obzirom da nije rijedak slučaj da se pri kontri pokidaju osjetljiva usta cipola. Ukoliko je "uzeo" krupniji primjerak pri jakoj kontri postoji mogućnost pucanja najlona. U svakom slučaju, ne treba zaboraviti da se za lov uglavnom koristi veoma osjetljiv pribor jer jedino on može garantovati uspješan ulov.

Ribolovci najčešće koriste najlone debljine od 0,18-0,20mm za osnovni, te 0,14-0,16 mm za predvez. Ukoliko se lovi noću preporučuje se deblji najlon i to osnovni 0,25mm, te predvez promjera 0,20 mm. Veličina udice zavisi od namjeravanog ulova odnosno njegove veličine, ali je najbolje koristiti kovanice veličine 6-14. Za uspješan lov cipola jedna od najhitnijih stvari je svakako pripremanje krme za njegovo dovlačenje na mjesto ribolova i zadržavanje na određenom mjestu. Iz iskustva ribolovaca koji često love cipola najjača i ujedno i najbolja krma za njegovu primarnu je hljeb koji se natopi, zatim dobro iscijedi i zgnječi, te se nakon dodavanja usoljene sardele u čvršćim kuglama (veličine pomorandže) baca na mjesto ribolova. Jedan dio tako napravljene smjese treba odvojiti, dodati više vode, te povremeno pohranjivati mekšom krmom. Ta krma će postepeno propadati a "oblak" koji će tom prilikom formirati svakako će više iziritirati cipola na uzimanje. U zavisnosti od mamca koji se koristi razumljivo je krmi dodavati isti mamac, naročito ako se lovi na crva.

Za lov cipola svakako je najpopularniji mamac hljeb od koga se na udici pravi pahuljica koju cipol naročito voli, mada se koriste i komadi usoljene srdele, te morski i mesni crvi. Kao naročito pouzdan mamac pokazao se kruh koji proizvodi francuski proizvođač La Sirene i može se nabaviti u svim čak i prosječno snabdjevenim prodavaonicama ribarskog pribora. Zbog svoje žilavosti na udici cipol će ga teže skinuti i duže će ga sisati, te su ribolovcu na taj način veće šanse da ga prevari.

Lovna težina cipola kreće se od 200 grama do 6 kilograma. Nešto krupniji primjerci love se na južnom Jadranu, ali nije rijedak i ulov od 1-3 kg i u samoj Neretvi u koju cipol zna zaći čak do ispod samog Mostara. Kod crnogorskih ribolovaca veoma je popularan lov na štap direktaš velike dužine i na fiksni plovak, dok je na dijelu Jadrana koji posjećuju sarajevski ribolovci /srednji Jadran/ daleko popularniji i efikasniji upravo opisani način lova na cipole.

Bataš, zlatac, putnik...

U Jadranu živi šest vrsta cipola: bataš ili glavaš, zlatac, putnik ili bir, balavac, plutaš i mržnjak ili dugaš. Sve vrste pripadaju porodici skočaca (Mugilidae) i svi, osim cipola plutaša, žive u zaslađenim vodama. Batašje najpoznatiji, najduži i najteži od svih šest vrsta cipola. Naraste do 75 cm dužine i 6 kg težine. Srednja mu lovna težina ne prelazi 300 grama.Mrijesti se u ljeto (juli, august, septembar) kada u velikim jatima napušta boćatne i slatke vode udaljavajući se od obale. Najčešće se zadržava na ušćima rijeka i u jezerima koje imaju veze s morem i to na muljevitim plićacima. Ne pojavljuje se na dubinama većim od desetak metara, osim u doba mriještenja. Najbolji mamac za lov, kako tvrde morski ribari, su crijeva slane ili svježe srdele, crvić mali crveni i tijesto.

Zlatac naraste do 45 cm dužine i do 1 kg težine.Srednja lovna težina ove vrste cipola je oko 150 grama. Mrijesti se zimi (januar, februar), a najviše se zadržava na ušćima rijeka i na plićacima u blizini malih tekućica.

Putnik naraste do 60 cm dužine i do 6 kg težine. Srednja mu je lovna težina oko 300 grama. Mrijesti se u januaru, februara i martu. Rijetko pliva površinom i pojavljuje se u duboko uvučenim uvalama, u lukama i na ušćima rijeka. Morski ribari za lov ovog cipola vrlo često upotrebljavaju crijeva srdele, tijesto i slaninu od pršuta.

Balavac naraste do 55 cm dužine i do 5 kg težine. Srednja lovna težina mu iznosi oko 200 grama. Mrijesti se u novembru i decembru. Najčešće se zadržava u područjima rijeka, primorskih jezera, slatkih i boćatih izvora i luka. Plutašje najmanja vrsta cipola u Jadranu koji naraste do 25 cm dužine i do 200 grama težine.Mrijesti se u julu i augustu. Ne prilazi zaslađenim vodama i od svih vrsta cipola najviše izbjegava vodu nižeg saliniteta. Za razliku od drugih cipola izbjegava i mutne vode. Za mirnijih i toplih dana obitava u manjim jatima u blizini hridina, blizu površine mora.

Mržnjak ili dugaš naraste do 40 cm dužine i do 3,5 kg težine. Srednja mu je lovna težina oko 100 grama, a mrijesti se u junu i julu. Ni on se ne udaljava mnogo od obale, ali izbjegava vodu nižeg saliniteta. Najbolja meka za cipola mržnjaka, tvrde morski ribari, su crijeva srdele, slanina i tijesto sa sirom. Lovi se pri dnu, a preporučljivo je prije toga mjesto krmiti prethodonog dana.

Ažurirano: Subota, 31 Prosinac 2011 15:17