GTranslate

Croatian Belarusian Bulgarian Czech Danish English Estonian Finnish French German Greek Hungarian Icelandic Irish Italian Japanese Latvian Lithuanian Macedonian Maltese Norwegian Polish Portuguese Romanian Russian Serbian Slovak Slovenian Spanish Swedish Turkish Ukrainian Welsh

BROJ POSJETA

Danas416
Jučer491
Tjedno416
Mjesečno11737
Sveukupno232332


Kormoran - "crna smrt" naših voda PDF Ispis E-mail
Autor maki   
Nedjelja, 11 Ožujak 2012 09:28

Kormoran je velika ptica koja naraste do 95 cm visine i do mase od 3,5 kg. Najčešća masa odraslih ptica je od 2 do 2,5 kg, a visina oko 80 cm. Nalazi se u jatima od 25 do 250 jedinki. Prelazi udaljenosti do 1.000 km, a lovi u vodi, roneći za ribom do dubine od 13 metara. Na „crnoj listi“uzgajivača riba i ribolovaca je zbog toga što se hrani isključivo ribom.

Postojbina kormorana ili velikog vranca je Azija, a danas osim nje nastanjuje Australiju, Afriku, Sjevernu Ameriku i Europu. U Europu su ga tijekom 17.stoljeća. uvezli Nizozemci radi lova ribe, za što ga stoljećima uvježbavaju i koriste  u njegovoj postojbini. Zanimljivo da su ga “uvoznici” koristili za lov ribe u Engleskoj i Francuskoj. U znanstveno popularnim emisijama iz Kine moguće je vidjeti kako na pramcu čamca sjedi uvježbani kormoran s prstenom oko vrata. Vlasnik veslanjem dolazi na ribolovna mjesta i vranac skače u vodu brzo se vraćajući s ovećom ribom. Zbog prstena je ne može progutati, ali odnosi je do čovjeka koji mu u zamjenu daje sitnu ribu koju ptica može pojesti. U Indiji i na Burmi ga najčešće drže zavezanog na konopcu i tako osiguravaju da ne uzme ribu koju ulovi.


Odbjegli primjerci kormorana su krajem 19. stoljeća počeli u Europi praviti prve zabilježene gospodarske štete u ribnjačarstvu. Do prije 40-ak godina ovaj je grabežljivac imao na području cijele Europe populaciju manju od 30 tisuća ptica, pa nije predstavljao opasnost u  biološkom lancu za prirodne populacije ribe. To je razlog zašto je tada čak proglašen zaštićenom vrstom.

U Hrvatskoj žive tri vrste vranaca ili kormorana – veliki vranac, mali vranac i morski vranac. Najveću štetu, probleme i prijepore između zaštitara prirode s jedne, te vlasnika ribnjačarstava i ribolovaca s druge strane pravi najveća ptica među njima – veliki vranac.

Ove se ptice opisuju kao velike, druževne crne vodarice, karakteristične po dugome vratu, izduženom kukastom kljunu i klinastom repu. Jako je dobar plivač i ronilac, zbog aerodinamičnog tijela i plivaće opne koja mu obuhvaća sva četiri prsta. Veliki vranac se prepoznaje od druga dva po bijeloj peći na licu, žutoj ili narančastoj grlenoj vrećici, zelenoj zjenici, a u vrijeme gniježđenja i po bijeloj mrlji na svakom boku. Zahvaljujući crnom pokrovnom perju brončana sjaja koje se lagano namače, olakšano mu je ronjenje. Po završetku lova suši perje šireći krila. Pri lovu ribe, najčešće u vodi manjih dubina, pliva ispod svog plijena s krilima potisnutim uz tijelo. Potrebnu brzinu dobiva snažnim zamasima nogu s velikim plivaćim opnama. Veliki vranci se gnijezde na drveću u malim bučnim kolonijama.  Od travnja do lipnja/srpnja ženka snese 3–4 jaja plavkaste ljuske. Inkubacija traje 28–31 dan, a ptići su sposobni za let nakon nešto manje od 2 mjeseca, a još im toliko treba da se potpuno osamostale. Od kraja ljeta do kraja zime kormorani se sele u potrazi za hranom, a onda ih opet u ožujku prironi nagon vraća na gnjezdišta.


Kormoran je ptica koja svoj plijen lovi organizirano, i to tako da veća grupa polukružno postavi zasjedu u dvije razine. Jedni su na površini, drugi rone. Na suprotnoj se strani nalazi još i vrlo bitna, manja grupa. Njihov je zadatak udarati krilima po vodi kako bi uplašili ribu i potjerali je u zasjedu. Na našim velikim rijekama (Dunav, Sava, Drava) u zimsko vrijeme, kad se zalede površine ribnjaka i sličnih stajaćica primjećena su veća jata s do 1000 ptica kako love na način da se jedan dio jata postavi u krug udarajući krilima po površini i glasno grakćući, dok se drugi dio zalijeće u sredinu kruga i ronjenjem izlovljava ribu.

Kormorani su prekomjerni teret na nativnu populaciju ribe, jer ribolovom  gotovo potpuno prazne vodu. Izravne štete se očituju u gubitku pojedene ribe. Jedna odrasla ptica na dan pojede između 300 i 500 gr ribe, a kad ima mlade potrošnja ribe se povećava za oko 200g ribe. Najveća su odstupanja zabilježena vaganjem sadržaja želuca kormorana vagala – minimalno 225 gr, a najviše 790 gr. Računa se da oko 1500 ptica dnevno prosječno pojede preko 1 tone riba. Štete se vide i na ribama koje prežive torturu kormoranske zasjede. Jedan dio preživi napad s oštećenjima na tijelu, što je veliki stres koji kasnije uzrokuje slabi prirast, te sklonost bolestima i nametnicima. Kormoran je selektivan s obzirom na vrstu i veličinu plijena. Najčešće bira manju ribu, ali nije rijedak slučaj da se ptica uguši od prevelikog plijena kako je prikazano na slici.



Prema “Crvenoj knjizi ugroženih ptica Hrvatske” (2004) osnovni razlog ugroženosti velikog vranca bilo je uništavanje kolonija i njihovo ubijanje zbog šteta na ribnjacima. Dodatni uzroci su nestajanje močvarnih područja i onečišćavanje voda. Iako je gnijezdeća populacija ove ptičje vrste ugrožena, zbog stabilnih populacija u obalnom području i velike mobilnosti vrste, realna opasnost od izumiranja je manja. Najbrojniji su u nas za većih selidbi kada pristižu populacije sa sjevera, od kojih dio zimuje u nizinskoj Hrvatskoj i priobalju. Prema podacima “Crvene knjige”u  Hrvatskoj postoje samo dvije kolonije: jedna u Kopačkom ritu unutar parka prirode s procijenjenom brojnosti od 3000 parova i druga, na rijeci Savi kod Jasenovca (oko 400 parova). Jedna od osnovnih mjera zaštite je istraživanje utjecaja gnijezdeće i migrirajuće populacije velikog vranca na ribnjake u Hrvatskoj, jer je to trebalo omogućiti djelatno rješenje šteta koje im vranci pričinjaju.

Osim čovjeka, nema prirodnog neprijatelja. Zakonom o zaštiti prirode te Pravilnikom o zaštićenim i strogo zaštićenim vrstama kormorana se do prije nekoliko godina ovu pticu nije smjelo ničime uznemiravati na gnijezdu. Izvan gnjezdišta ga se smije plašiti. Kormoran je inteligentna ptica. Prilagođava se uvjetima na vodi - rijeci, jezeru, ribnjaku… Može ga se uplašiti, ali ne i otjerati. Uplašiti ga se može pucnjavom iz različitih topova, međutim, te se ptice brzo naviknu na topovsku paljbu, pa nakon tjedan dana uopće ne bježe nego na vodi ostaju dok ima hrane. Od 1995. godine u Hrvatskoj ga se smjelo odstrijeliti samo na gospodarskim ribnjacima, u suprotnome je kazna za odstrjel bila 2.400 kuna, jer je veliki kormoran bio u Crvenoj knjizi ugroženih gnjezdećih vrsta. Danas više nije ugrožena vrsta, ali nije ni na popisu kao divljač, kao primjerice u susjednoj BiH, da bi se mogao organizirati legalni odstrjel.



O štetama i o opasnostima od kormorana, posebno u sportskom ribolovu puno je već prije 10 godina počeo pisati doajen našeg sportskog ribolova i gospodarskog ribnjačarstva prof.dr.sc. Krešimir Pažur. Kormorani se kao problem našeg ribnjačarstva javljaju krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, a početkom 2000. godine se njihova populacija procjenjuje na 30-40 tisuća ptica samo na ribnjačarstvima, gdje čini štetu od 3,7 tisuća tona ribe godišnje. Na našim ribnjacima ih danas preko 50 tisuća, s time da nam u zimsko doba dolaze na rijeke i nezaleđena jezera nepoznat broj ptica iz susjednih i sjevernijih zemalja EU. Procjenjuje se da je populacija kormorana danas samo na području parka prirode Kopački rit veća od 8 tisuća jedinki.

Problem kormorana uočili su i u EU. U Europi su bili populacija od 250 tisuća ptica 1970. godine kad su postali zaštićena vrsta. Za 15 godina populacija se već procjenjivala na oko 750 tisuća ptica, a danas je broj kormorana procijenjen na preko 1,75 milijuna. Istraživanja u Bavarskoj na 20-ak njihovih salmonidnih voda su pokazala kako su kormorani gotovo isključivi krivac potpunog nestanka lipljana, pa su športsko ribolovna društva potpuno prestala s poribljavanjima lipljana, dok nisu ishodili pravo na zaštitu od kormorana. U okolici Beča je nakon 5 godišnjeg istraživanja zaključeno kako je u rijeci Enns od kormorana uništeno preko 98% riblje populacije i da u gornjem toku te rijeke gotovo da nema ribe. U razmaku od 5 godina (1990. i 1995.) istraživanja Agronomskog fakulteta (Zagreb) na Kupi i pritokama (područje ŠRD Goran, Brod na Kupi, 41 km vodenog toka) pokazala su kako je uz isti potencijal godišnji ulov zbog šteta od kormorana smanjen s 1,8 tona na svega 350 kg. Daljnje poribljavanje od prosječno 500 kg mlađi pastrve u takvim je uvjetima proglašeno besmislenim.



Prije dvije godine je Europski parlament prihvatio plan za upravljanje s populacijom kormorana na području Evrope s namjerom  da  EU komisija i savjet ministara proglasi kormorane za lovnu divljač. Tada bi svaka članica unutar svojih zakona određivala lovne kvote, način lova i tako uspostavi aktivno upravljanje populacijom kormorana. Tako je u 2010. godini u Njemačkoj ova ptica od strane Društva za zaštitu prirode proglašena „pticom godine”, ali istovremeno je proveden odstrjel oko 15 tisuća kormorana, iako je do nedavno proglašavana zaštićenom vrstom zbog opasnosti od izumiranja. Sada je na listama pernate divljači u većini zapadnoeuropskih zemalja, a bez milosti ga se odstreljuje u Velikoj Britaniji, Švicarskoj i Nizozemskoj.

 

dodatak objavljen u R&R

Kormoran

Najprije, treba reći da je kormoran u velikoj brojnosti na ograničenom području bez sumnje štetočina, posebice u gospodarskom i sportskom ribolovu, međutim s druge strane premda uvezena u ovaj prostor, to je ptičja vrsta, koja pridonosi biološkoj raznolikosti i opravdan je zahtjev da ga se i najdrastičnijom mjerom - nadziranim odstrjelom nikako ne smije ugroziti u ukupnom broju na nekom području. Na „crnoj listi“uzgajivača riba i ribolovaca je zbog toga što se hrani gotovo isključivo ribom (u manjoj mjeri su mu plijen rakovi i vodozemci, te posebno rijetko i kukci).

Izravne i neizravne štete od kormorana

Izravne štete se očituju u gubitku pojedene ribe. Među ribolovcima je česta bojazan kako ova ptica pojede dnevno oko 2 kg ribe, prije se spominjalo da je to do 4 kg, odnosno da ptica dnevno pojede ribe „koliko je teška“. Na sreću, stvarnost nije toliko crna, premda nije ružičasta, jer ove ptice mogu jedući dnevno u prosjeku pola kg ribe u potpunosti isprazniti gotovo svaku ribolovnu vodu. Najčešće jedu ribe veličine 10 do 25 cm, ali u nekim slučajevima uzimaju ribe do 40, te ekstremno i od 60 cm. Zanimljivo je da ženke najčešće uzimaju veći broj manjih primjeraka, dok se mužjaci hrane krupnijom ribom.


Štete se vide i na ribama koje prežive torturu kormoranske zasjede. Jedan dio preživi napad s oštećenjima na tijelu, što je veliki stres koji kasnije uzrokuje slabi prirast, te sklonost bolestima i nametnicima. Kormoran je selektivan s obzirom na vrstu i veličinu plijena. Najčešće bira bolesnu i manju ribu, ali nije rijedak slučaj da se ptica uguši od prevelikog plijena kako je prikazano na slici objavljenoj u R&R 228 (smuđ veličine jednake duljini ptice od jednjaka do početka repa). Zaštitari prirode naglašavaju da se kormorani u pravilu hrane ekonomski nevrijednom ribom, ali pritom vode računa o istraživanjima na nekim otvorenim vodama, ne razmišljaju o ribolovcima koji svoje vode nasađuju primjerice manjom pastrvom, klenom i lipljanom, a na tim vodama su ekonomske štete i najveće.


Mogu li se smanjiti štete od kormorana

Mogu. Sportski ribolovci najčešće odmah pomisle na najdrastičnije rješenje, međutim jednostavno odstrjeljivanje ptica nije efikasno kako bi se to pretpostavljalo. U Bavarskoj se utjecaj kormorana zimi 1996/97 pokušao na jednoj lokaciji jednostavno smanjiti reduciranjem broja ptica, međutim početna populacija se nakon odstrjela  6 tisuća jedinki vrlo brzo vratila na istu brojnost zahvaljujući dolasku ptica iz okolnih područja.

Da bi se ozbiljnije smanjila populacija kormorana u Europi procjenjuje se da bi ih trebalo odstrijeliti godišnje od 30 do 60 tisuća, a zadnje procjene Europske komisije govore i o 100 tisuća ptica godišnje,  što predstavlja i veliki problem sa stajališta općeg mišljenja stanovništva. Javno mnijenje u pravilu nije blagonaklono prema takvim metodama kontroliranja štete. Slična je i uspješnost hvatanja ptica na nekoj vodi, te njihovo preseljenje na drugu lokaciju. Već nakon sljedećeg gniježđenja populacija se lako obnovi, pa problem nije ni malo smanjen.

Manje drastične mjere zaštite

Postoji niz prihvatljivih mjera smanjivanja utjecaja kormorana na riblju populaciju, ali njihov učinak je promjenjiv. Ljudska buka i prisutnost ljudi na vodi su vrlo učinkoviti, posebno na jezerskim vodama. Buka, koja uključuje i pucnjeve iz raznog oružja je u pravilu efikasan način odvraćanja kormorana od gospodarski osjetljivog vodenog područja - ribnjaka. Međutim, na tekućim vodama ovo nije toliko učinkovito, pa se više pribjegava zaštiti riba u samoj vodi, tako da im se osiguravaju skrovišta načinjena od gušće podvodne vegetacije. Što prirodnije stanište u ribičkim revirima najbolji je odgovor na utjecaj kormorana. Na žalost, tu se najmanje može pomoći na plitkim, malim rječicama i kanalima bez bujne prirodne vegetacije koje se obično intenzivno nasađuju lovnim ribama.

Sportski ribolovci svoje manje tekuće vode mogu štititi postavljanjem traka (najčešće plastične, signalne) neposredno iznad površine, koje onemogućavaju kormoranima slijetanje na površinu.

Neke države uvode posebni menadžment upravljanja gospodarskim vodama koji uključuje cjeloviti pristup zaštiti gospodarski važne populacije riba od šteta kormorana. Pritom se nastoji ne nauditi ostalim vodenim pticama.


U prošlom članku spomenuti zaključci izlaganja Prof.dr.sc. Krešimira Pažura su iz 2002. godine, a već 1996. godine je predložio “radikalne i ekonomski prihvatljive” mjere rješavanja problema poremetnje bioekološke ravnoteže zbog porasta populacije kormorana. Osnovna mjera koja se predlaže za smanjivanje broja kormorana  u nekoliko godina na onaj broj pri kojemu će on obavljati zadaću koju mu je namijenila priroda: čišćenje voda od bolesnih riba, gdje neće biti više tolikih šteta, a broj kormorana bit će ekološki prihvatljiv.
Mjera se sastoji u tome da se u nekoliko godina sruši sve drveće na kojem se gnijezde kormorani, nakon što snesu jaja. Pa eventualno i drugi put tijekom godine, ako ih ponovno snesu. Tako će iz populacije ispasti cijela jedna generacija. Na drveću nema posebne štete, jer ono u najviše 2 godine i onako ugiba zbog jakoga herbicidnog djelovanja kormoranova izmeta.
Na razini pojedinih država, kao i na europskoj razini treba hitno formirati komisije od kvalificiranih stručnjaka (ornitolog, agronom - ribarski stručnjak, veterinar - specijalist za bolesti riba, šumar, ekolog i eventualno drugi) koja će odrediti duljinu trajanja ove mjere, vodeći računa o tome da se u današnjim uvjetima totalne zaštite populacije kormorana podvostručuje svake 3 i pol godine, a ujedno poslije i kontrolirati populaciju.

Danas, punih 15 godina nakon ovog prijedloga, Europska komisija je donijela sličan “akcijski plan”, odnosno zaključak o stručnom monitoringu na europskoj razini, nastojeći naći dugoročno učinkovito i prihvatljivo rješenje za kontroliranje populacije kormorana.

 

Korišteni tekstovi sa foruma  www.ribomanija.net i časopisa  R&R

Ažurirano: Ponedjeljak, 09 Travanj 2012 10:46